Sistematizacija i opisi poslova su stvar prošlosti
Autor: Renata Preglej Garić
Kako se pripremiti za novo razdoblje, gdje zaposlenici više ne žele biti smješteni u “kućice”?
Sva istraživanja i najnovija praksa ukazuju na to da se redizajniranje poslova zaposlenika više neće moći raditi primarno od strane poslodavca.
- Umjesto toga biti će potrebno:
- koristiti dizajniranje poslova u dogovoru sa zaposlenikom i dogovarati individualan pristup i uvjete za svakog zaposlenika – tzv. IDIOSYNCRATIC DEALS
- koristiti dizajniranje posla od strane samih zaposlenika (uz kvalitetnu podršku poslodavca) – job crafting
- uvesti novosti u proces dizajniranja poslova – raditi ga na temelju dostupnih podataka uz pomoć AI
- Što će se dogoditi sa opisom poslova?
Umjesto toga zaposlenike ćemo trebati početi promatrati kao SKUP RAZLIČITIH KOMPETENCIJA koje ćemo onda trebati “raspodjeliti” i koristiti za različite poslove, projekte, područja i to nevezano uz opis posla kakvog poznajemo danas.
Npr. Recimo da netko ima jako razvijeno analitičko promišljanje – zaposlenika s tom vještinom ćemo pozvati da sudjeluje na svim zadacima na kojima je ta vještina krucijalna – sve dok se ne popuni njihova “kartica dostupnosti/opterećenosti zadacima”
Naravno, i zaposlenici bi trebali imati pregled svih takvih zadataka koji odgovaraju njihovim kompetencijama (uz % podudaranja), na jednom mjestu, te se prijavljivati za sudjelovanje i tako aktivno dizajnirati svoj posao.
Da bi situacija bila jednostavnija svi podaci o zaposlenicima trebaju biti ubačeni u DWH+AI sustav.
Takav sustav će na temelju ogromne količine podataka biti u mogućnosti optimalno dodjeljivati određene zaposlenike na određene zadatke – po kompetencijama i preferencijama zaposlenika, dostupnosti, razini entuzijazma za pojedini zadatak i još puno drugih parametara koje ljudski mozak ne bi bio u mogućnosti spojiti na taj način.
Naravno, čovjek će i dalje biti taj koji će finalno odobriti “perfect match” zaposlenika i zadatka. Koji čovjek? HR, voditelj zaposlenika, SCRUM master ili netko tko će se zvati “tumač podataka za matchmaking”. S druge strane sam zaposlenik će trebati prihvatiti taj zadatak.
Dakle sve tri strane će biti suglasne oko toga:
- zaposlenik
- tumač podataka
- i robotić tj. AI
Ako neće biti suglasni, uvijek nam ostaje mogućnost da „razbijemo robota“.
Znam, zvuči daleko, ali kolege HRovci što mislite o tome da pojedinca više ne promatramo kao cjelinu koju uklapamo u neki opis posla, već kao skup određenih vještina, znanja i sposobnosti te osobnih karakteristika i vrijednosti koje se mogu koristiti istovremeno za više različitih zadataka, u različitim poslovnim područjima, bez konkretnog “opisa posla” te osobe?
Potpuno matrično, jako zanimljivo za zaposlenike (retencija zagarantirana), a uz pomoć tehnologije postaje jednostavno.
Nemojmo dopustiti da nas budućnost ulovi nespremne.